Nasleđivanje je prenos imovine, prava i obaveza sa umrlog lica (ostavioca) na njegove naslednike. U Srbiji se nasleđuje po zakonu ili po testamentu. Razumevanje naslednog prava pomaže da zaštitite svoja prava i izbegnete nepotrebne sporove.

Redovi zakonskog nasleđivanja

Kada ne postoji testament, nasleđivanje se vrši po zakonu. Zakon poznaje četiri nasledna reda:

Prvi nasledni red

Bračni drug i deca ostavioca nasleđuju u jednakim delovima. Na primer, ako je ostavilac imao suprugu i dvoje dece, svako nasleđuje po 1/3 imovine. Deca nasleđuju bez obzira da li su bračna ili vanbračna.

Drugi nasledni red

Ako ostavilac nema potomke, nasleđuju bračni drug i roditelji ostavioca. Bračni drug dobija polovinu, a roditelji dele drugu polovinu (čl. 12). Ako roditelj ne može ili neće da nasledi, njegov deo nasleđuju njegova deca, odnosno braća i sestre ostavioca (čl. 13); ako roditelji nemaju potomstva, bračni drug nasleđuje celu zaostavštinu (čl. 15).

Treći nasledni red

Ako nema ni potomaka ni roditelja, nasleđuju dede i babe ostavioca (i njihovi potomci: tetke, ujaci, stričevi).

Četvrti nasledni red

Četvrti nasledni red čine samo pradedovi i prababe ostavioca (čl. 19). Njihovi potomci ne nasleđuju u ovom redu. Ako ni njih nema, nasleđuju dalji preci (čl. 20), a ako ostavilac nema nijednog zakonskog naslednika, zaostavštinu nasleđuje Republika Srbija (čl. 21).

Nužni deo i zaštita naslednika

Čak i kada postoji testament, zakon štiti određene naslednike kroz institut nužnog dela. Nužni naslednici su potomci, usvojenici i njihovi potomci, bračni drug, roditelji i usvojilac ostavioca; braća i sestre, dedovi i babe i dalji preci nužni su naslednici samo ako su trajno nesposobni za privređivanje i nemaju nužnih sredstava za život (čl. 39 Zakona o nasleđivanju). Nužni naslednik može biti samo onaj ko bi u konkretnom slučaju bio pozvan na nasleđe po zakonskom redu.

Nužni deo potomaka, usvojenika i bračnog druga iznosi polovinu, a nužni deo ostalih nužnih naslednika (roditelja, braće i sestara, dedova i baba) trećinu dela koji bi im pripao po zakonu (čl. 40 st. 2). Na primer, ako dete po zakonu nasleđuje 1/3, njegov nužni deo je 1/6; ako bi roditelj po zakonu nasledio 1/4, njegov nužni deo je 1/12.

Ostavinski postupak

Ostavinski postupak je vanparnični sudski postupak u kome se utvrđuje ko su naslednici i šta kome pripada. Sud ga pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neko lice umrlo (čl. 89 Zakona o vanparničnom postupku), a u praksi ga po pravilu sprovodi javni beležnik kao poverenik suda:

  1. Izvod iz matične knjige umrlih: matičar ga dostavlja ostavinskom sudu u roku od 30 dana od upisa smrti (čl. 92 st. 1)
  2. Smrtovnica: sud poverava javnom beležniku da sastavi smrtovnicu, koju beležnik vraća sudu u roku od 30 dana (čl. 92 st. 2 i 4)
  3. Poveravanje postupka: ako je za nasleđivanje merodavno pravo Srbije, sud po pravilu poverava sprovođenje ostavinske rasprave istom javnom beležniku (čl. 110a), koji postupa po pravilima koja važe za sud (čl. 30d)
  4. Rasprava i naslednička izjava: naslednici se pozivaju i upozoravaju da do okončanja postupka mogu izjaviti da li se primaju ili odriču nasleđa; ko ne dođe i ne da izjavu, smatra se da se nasleđa primio (čl. 115 st. 3)
  5. Rešenje o nasleđivanju: utvrđuje naslednike i njihove delove; rešenje javnog beležnika pobija se kao da ga je doneo sud (čl. 30z)

Zvanične statistike o trajanju nema. Kad među naslednicima nema spora, postupak se po iskustvu završava u roku od nekoliko meseci; sud beležniku određuje rok za povereni posao (čl. 30đ). Ako se pojavi spor o činjenicama od kojih zavisi nečije pravo, raspravljanje zaostavštine se prekida i stranke se upućuju na parnicu, što traje znatno duže.

Testament

Testament (zaveštanje) je jednostrana izjava volje kojom ostavilac određuje kako će se njegova imovina raspodeliti posle smrti. Zakon o nasleđivanju poznaje devet oblika zaveštanja (čl. 84–111a): svojeručno, pismeno pred svedocima, sudsko, konzularno, međunarodno, brodsko, vojno, usmeno (samo u izuzetnim prilikama) i javnobeležničko. U praksi su najčešći:

Testament je rušljiv ako ga je sačinilo lice bez zaveštajne sposobnosti ili nesposobno za rasuđivanje, ako je sačinjen pod prinudom, pretnjom, prevarom ili u zabludi, ili ako nije poštovana zakonom propisana forma (čl. 164–168). Ništav je testament lica mlađeg od 15 godina ili potpuno lišenog poslovne sposobnosti, falsifikovan testament i testament čija je sadržina protivna prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima (čl. 155–157).

Ostavinski sporovi

Kada se naslednici ne slože oko raspodele imovine, dolazi do ostavinskog spora. Najčešći razlozi za spor su:

Potrebna vam je pravna pomoć u ostavinskom postupku?

Zakažite konsultaciju

Odricanje od nasledstva

Naslednik može da se odrekne nasledstva izjavom pred ostavinskim sudom, odnosno pred javnim beležnikom kome je sud poverio postupak, do okončanja prvostepenog postupka (čl. 213 Zakona o nasleđivanju); pismena izjava mora imati overen potpis (čl. 118 Zakona o vanparničnom postupku). Odricanje je konačno i neopozivo (čl. 214). Važno je znati da se odricanje odnosi na celo nasledstvo: ne možete prihvatiti samo deo.

Odricanje je korisno kada dugovi ostavioca prevazilaze vrednost imovine, jer naslednici odgovaraju za dugove do visine nasleđene imovine.

Rokovi u naslednom pravu